Volim Bosnu. Draga mi je Bosna. Volim njene planine i rijeke. Bogata je Bosna svojim rudnim blagom. U njoj ima ugljena, boksita, bakra, olova, cinka, željeza, litija, kobalta, antimona i barita, srebra, zlata, olova i nikla.
Piše: Fra Jozo Župić
Posebno mi je draga Bosna po svome humoru. Svojim dogodovštinama kojih je bilo napretek. Rat je malo unakazio Bosnu, ali će Bosna opet oživjeti. Stat će ona na svoje noge. U njoj će se i dalje zbivati šale, priče koje će se prenositi s generacije na generaciju. Do mene je došla priča o bosanskom selu koje je pozvano na snimanje pluća.
Kako se to dogodilo? Svake godine bolnica je slala poziv za snimanje pluća i ljudi su odlazili u grad obaviti pregled kako bi zaštitili svoje zdravlje i izgrađivali svoje selo, a samim time i svoju Bosnu. U svakoj obitelji bilo bi do petero djece.
Kako su gimnazijalci nasamarili cijelo selo
Jedne godine našla se grupa mladih gimnazijalaca i dogovore se međusobno, da bi bilo zanimljivo izvesti jednu akciju o kojoj bi se godinama pričalo. Ta je akcija i dan danas tema razgovora, pa je evo i do mene došla.
Što su uradili? Poslali su u bolnicu najhrabrije da nekako dođu do pozivnica koje su se slale za snimanje pluća. I uspjeli su. Te su pozivnice iskoristili, ispunili imena i prezimena ljudi na selu i podijelili svim obiteljima. Starije osobe trebaju tog i tog dana doći na snimanje pluća. Diglo se cijelo selo na noge. Ljudi se sređivali, kupali, da bi slika bila što čistija i da bi se pluća dobro vidjela. Krenula kolona starijih osoba, muških i ženski prema gradu. Dva i pol kilometra do bolnice. Do Doma zdravlja. Putem se šalili, raspitivali o bolestima i evo ih pred Domom zdravlja. Službenici u Domu zdravlja u čudu. Otkud toliki narod pred Domom?
Više zanimljivosti: FRA JOZO ŽUPIĆ IZ MÜNCHENA: Smeta im i svećenik koji u svom zanosu želi Hrvatskoj svako dobro
Pitaju seljane zašto su došli? Ovi pokazuju pozivnice. Vide službenici da je tu netko upleo svoje prste i smireno odgovaraju da je sigurno došlo do nekog nesporazuma. Šalju ljude natrag njihovim kućama, moleći da se ne ljute i da će oni cijelu stvar ispitati.
Na kraju se razotkrilo da su djeca u selu, gimnazijalci, htjeli malo razonode među svojima. I to je Bosna. Ne samo u mukama i nevoljama, nego i u razonodi, u šali i smijehu. To ih je držalo stoljećima između rijeka i planina, uz bogatstvo ruda i siromaštvo življenja. Želimo Bosni da zaživi u svakom pogledu!
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
