Stotine stanovnika Ceute okupilo su se u toj španjolskoj sjevernoafričkoj eksklavi tražeći da španjolske i europske vlasti hitno riješe migracijsku krizu nakon što je više desetaka tisuća migranata 30. srpnja ilegalno prešli iz Maroka.
Porast broja migranata u španjolskim enklavama Ceuta i Melilla prošli je tjedan bacio Madrid u defenzivu oko statusa svoja dva autonomna grada u sjevernoj Africi – i dugogodišnjeg prava koja polaže Maroka na njih.
Lakoća migrantskog prelaska granice
Lakoća kojom su deseci tisuća migranata prodrli preko granice pojačala je osjećaj ranjivosti na hibridni napad. A taj alarm samo je pojačan strahom da tradicionalni saveznici NATO-a u SAD-u i EU više nisu u potpunosti pouzdani zbog svojih političkih svađa sa socijalističkim premijerom Pedrom Sánchezom.
To piše Politico navodeći kako Maroko, koristeći poboljšanje odnosa s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, udvostručuje svoje zahtjeve za eksklavama Ceutom i Melillom, koje, kako pišu marokanski mediji, Rabat smatra „okupiranim teritorijem“.
Ali, što je još alarmantnije za Madrid, taj argument više ne dolazi isključivo iz Rabata. Pitanja o španjolskoj stoljetnoj kontroli nad gradovima-tvrđavama također su pokrenuta u izvješću američkog Kongresa, kao i od strane izraelskog veleposlanika pri UN-u, piše Politico.
Znak je to i zabrinutosti u Madridu iz kojeg ministrica obrane Margarita Robles tijekom konferencije za novinare poručuje: „Ceuta i Melilla se ne smiju dirati. Svima mora biti vrlo jasno da španjolski teritorijalni integritet i suverenitet nisu predmet rasprave“.
Zabrinutost u Španjolskoj
Ovog tjedna španjolske nacionalne novine bile su pune stupaca koji izražavaju strah od ponavljanja „Zelenog marša 2.0“ – ističući paralele s marokanskim korištenjem masovne narodne mobilizacije za preuzimanje pokrajine Španjolska Sahara 1975. godine.
José Manuel García-Margallo, koji je bio španjolski ministar vanjskih poslova između 2011. i 2014. i član je desnocentrističke Narodne stranke, rekao je da je za Španjolsku ključno pokazati da se o njezinoj kontroli nad gradovima ne može pregovarati.
„Mislite li da bi Britanci dopustili 60 000 Španjolaca da uđu u Gibraltar?“, upitao je. „Potaknuo bih ovu vladu da bude malo više britanska.“
„Trebali bismo težiti prijateljstvu s Marokom“, dodao je. „Ali važno je osigurati da čak i vaši prijatelji razumiju da postoje crvene linije koje se jednostavno ne mogu prijeći, rekao je José Manuel García-Margallo.
Ceuta i Melilla među su rijetkim preostalim ostacima ogromnih španjolskih kolonijalnih posjeda. Pod vlašću Madrida su od 1668., odnosno 1497., te su potpuno integrirani dijelovi Španjolske – i Europske unije.
Maroko smatra da ima suverenitet na oba grada
No, od stjecanja neovisnosti od Francuske 1956., Maroko je dosljedno tvrdio da ima suverenitet nad oba grada, koja karakterizira kao “kolonije” koje je “okupirala” Španjolska. I te teritorijalne težnje naglašene su u tisku zemlje, uglavnom usklađenom s državom, nakon događaja prošlog tjedna.
“Središnje pitanje više nije hoće li se ovi gradovi ponovno integrirati u svoj prirodni okoliš, Maroko, već koliko će to trajati i koliko će se ljudskih tragedija morati podnijeti u međuvremenu”, napisao je Le360, publikacija koja se smatra bliskom marokanskom kraljevskom kućanstvu.
Marokanske pretenzije na Ceutu i Melillu u posljednje vrijeme pojačavaju Rabatov međunarodni saveznici – među njima i istaknuti republikanski političar u SAD-u.
U intervjuu za španjolske novine El Español, američki kongresmen Mario Díaz-Balart, koji je član moćnog Odbora za proračunska sredstva, izjavio je da su „Ceuta i Melilla na marokanskom teritoriju“ i doveo u pitanje jesu li autonomni gradovi „dio Španjolske ili bi trebali biti dio Maroka“, prenosi Politico.
Fenix-magazin/SIM/Politico
