Da nije bilo ljetnoga slavlja u Münchenu, možda nikada ne bih čuo za ovu istinitu priču. Pogađate, radi se opet o Bosni i Hercegovini, točnije Bosni jer sam vas već razveselio s nekoliko istinitih priča iz drage nam Bosne.
Piše: Fra Jozo Župić.
Pod šatorima veselo. Primakoh se i ja veselom društvu. Nižu se uspomene. Ako nisi fizički u Bosni, jesi u mislima, u sjećanjima, u uspomenama. U pričanju.
Vraćamo se srednjoj školi. Godina je duga, naporna. Gradivo nije nimalo lako. Treba zavrnuti rukave, rekli bi stari, i uhvatit se posla. Osim školskog gradiva neke srednjoškolce obuzela zaljubljenost.
Među zaljubljenima je i jedna djevojka koja je baš zbog zaljubljenosti popustila u školi. Zanemarila je učenje zbog, kako tamo kažu, ašikovanja.
Njezina nastavnica zabrinuta. Žao joj djevojke. Ne može joj dati prolaznu ocjenu, jer nije vrijeme iskoristila za učenje. Ne gubi nadu. Pozove majku, nadajući se da će nakon razgovora, majka potaknuti svoju kćer na učenje..
Došla majka na razgovor i sluša zabrinutu nastavnicu. Završio razgovor, a majka, poznajući svoju kćer reče nastavnici: “Podaj joj dvicu, neće uzet tvoju stolicu!”.
Smijeh pod šatorom.
Društvo je nastavilo slaviti, nazdravljati. Pala je i pjesma, a naša srednjoškolka sretno se udala i danas sretno živi na jednom od pet kontinenata na Zemlji.
Fenix-magazin/SIM/Fra Jozo Župić
